Član 1.

U članu 3. Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik BiH broj 28/00, 45/06, 102/09 i 62/11 i 100/13) dodaje se novi stav f) koji glasi:

f) “Centralni portal javnih informacija” je javno dostupan alat na internetu koji korisnicima omogućava trajni pristup informacijama pohranjenim u bazi elektronskih dokumenata i/ili fizičkim zbirkama.

Član 2.

U članu 20. iza riječi “objavljuje” dodaju se riječi: “na svojoj internet stranici i Centralnom portalu javnih dokumenata”. Riječi “i dostavlja” brišu se.

U članu 20. stav 1. tačka a) riječi “kada je moguće putem interneta” brišu se.

Član 20. stav 1. tačka d) mijenja se i glasi:

d) institucionalne informacije u okviru kojih se detaljno navode funkcije, politika, poslovi, nadležnosti, uključujući zakone i ostale propise koji se odnose na njihovo područje rada, podaci o organizacionoj strukturi sa nazivima organizacionih jedinica, kraćim opisom poslova, imenima rukovodilaca i njihovim kontakt podacima;

U članu 20., iza tačke d) dodaju se nove tačke koje glase:

e) predloženi i usvojeni budžet i godišnji finansijski izvještaj o ostvarenim prihodima i rashodima u prethodnoj godini;

f) godišnje planove, programe, strategije, izvještaje o radu, finansijske izvještaje i druge odgovarajuće dokumente;

Godišnji izvještaj, u kojem se detaljno navode funkcije, politika, poslovi i organizacijska struktura i finansijski poslovi javnog organa, što uključuje, ali nije ograničeno na njegov predloženi budžet i godišnji finansijski izvještaj koji sadrži detalje o ostvarenim prihodima i rashodima u prethodnoj godini, se podnosi Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

g) nacrte zakona i drugih propisa te opštih akata koje donose, u skladu sa odredbama člana 20.a. ovog Zakona;

h) opšte akte i odluke koje donose, kojima se utiče na interese korisnika, s razlozima za njihovo donošenje;

i) integralne zapisnike i zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službene dokumente usvojene na tim sjednicama, te informacije o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti;

j) liste, registre i baze podataka u posjedu javnih organa;

k) informacije o dodijeljenim subvencijama, bespovratnim sredstvima ili donacijama, uključujući popis korisnika i visinu iznosa;

l) informacije o javnim nabavkama, koncesijama i javno privatnim partnerstvima, uključujući ali ne ograničavajući se na informacije o postupcima, sklopljenim ugovorima i njihovoj realizaciji;

m) sve informacije kojima je tražen pristup više od tri puta, u skladu sa ovim zakonom.

U članu 20. dodaje se novi stavovi 2. i 3. koji glase:

2. Informacije definisane stavom 1. ovog člana javni organi su dužni objaviti odmah, a najkasnije 5 dana po njihovom kreiranju;

3. Informacije koje javni organi objavljuju odnosno dostavljaju moraju biti razumljive, potpune, tačne i pod jednakim uslovima dostupne svim korisnicima.

Član 3.

Iza člana 20. dodaje se novi član 20.a. (Objavljivanje dokumenata u svrhu savjetovanja sa javnošću) koji glasi:

1. Javni organi nadležni za izradu nacrta zakona i podzakonskih akata dužna su radi informisanja javnosti na svojim internet stranicama objaviti uz godišnji plan normativnih aktivnosti i plan javnih rasprava o nacrtima zakona i drugih propisa koji se odnose na njihovo područje rada.

2. Javni organi iz stava 1. ovog člana dužni su objaviti na internet stranici nacrt zakona i drugog propisa o kojem se provodi javna rasprava sa zainteresovanom javnosti, u pravilu u trajanju od 30 dana, uz objavu razloga za donošenje i ciljeva koji se žele postići savjetovanjem.

3. Nakon provedene javne rasprave javni organi su dužni o prihvaćenim i neprihvaćenim primjedbama i prijedlozima obavijestiti zainteresovanu javnost putem svoje internet stranice, na kojoj trebaju objaviti izvještaj o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću koje dostavljaju Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.

Član 4.

U članu 22.a. iza tačke j) dodaje se nove tačke k) i l) koje glase:

k) ne objavljuje, na svojoj internet stranici, ostale informacije definisane članom 20. tačke e) do l).

l) ne objavljuje, odnosno ne dostavlja informacije na način i u skladu sa članom 20. stavovima 2. i 3.

Član 22.a. stav 2. mijenja se i glasi:

2. Za prekršaje iz stava 1. i 2. ovog člana kaznit će se odgovorno lice u javnom organu novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 10.000 KM.

OBRAZLOŽENJE

1. Pravni osnov

Sloboda pristupa informacijama je temeljni preduslov demokratskog procesa i predstavlja ustavnu kategoriju koja se pojavljuje kao samostalno pravo, odnosno kao sastavni dio prava na slobodno izražavanje. Ovo je osnovno demokratsko pravo građana i veoma važno sredstvo u obezbjeđivanju vladavine prava i dobrog upravljanja.

Ustavni osnov za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini sadržan je u članu II Ustava Bosne i Hercegovine – Ljudska prava i osnovne slobode i članu IV 4. (a) Ustava Bosne i Hercegovine kojim je utvrđena nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za donošenje zakona.

Kao fundamentalno pravo, pravo na slobodu pristupa informacijama je propisano u brojnim međunarodnim dokumentima, uključujući:

• Rezoluciju 59(1) Generalne skupštine Ujedinjenih nacija
• Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija (član 19.);
• Pakt o građanskim i političkim pravima Ujedinjenih nacija (član 19.);
• Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (član 10.);
• Konvenciju Vijeća Evrope o pristupu službenim dokumentima (CETS 205)
• Preporuke Vijeća Evrope;
• Konvenciju Ujedinjenih Nacija protiv korupcije
• Konvenciju o dostupnosti informacija, učešću javnosti u donošenju odluka i pristupu pravdi u oblasti životne sredine (Arhuška konvencija) i drugim dokumentima.

2. Razlozi donošenja Zakona i obrazloženja rješenja u Zakonu

Bosna i Hercegovina je prva zemlja u regiji koja je ozakonila pravo na pristup informacijama, usvajajuću 2000. godine Zakon o slobodi pristupa informacijama na državnom nivou (ZoSPI), a tokom 2001. godine i na nivou oba entiteta.(1) Međutim, današnja legislativa u Bosni i Hercegovini zaostaje za međunarodnim standardima i ne prati napredna rješenja drugih zemalja u ovom domenu. Navedeni zakoni u BiH regulišu dominantno reaktivnu dimenziju ovoga prava – dostavu i objavu informacija po zahtjevu, dok je proaktivna dimenzija prava na pristup informacijama u velikoj mjeri zanemarena.(2)

Mjere koje se odnose na proaktivnu transparentnost omogućuju da određeni dio javnih informacija bude kontinuirano dostupan svima, da su ih subjekti javnog sektora dužni kontinuirano preduzimati po službenoj dužnosti, na način koji podrazumijeva njihovu jednostavnu dostupnost, bez vođenja posebnog upravnog postupka po pojedinačnom zahtjevu.

Koncept proaktivne transparentnosti u sebi sadrži brojne prednosti kako za javne institucije tako i za građane, korisnike javnih usluga. Prije svega, on donosi rasterećenje i veću efikasnost javnim tijelima, naročito onima koja procesiraju veliku količinu informacija (budžeti i drugi finansijski podaci, statistički podaci, podaci iz javno dostupnih registara i baza podataka i brojni drugi). Ovo na duži rok doprinosi većoj odgovornosti javnih organa, jer je njihov rad, zahvaljujući podacima koje objavljuju, u većoj mjeri podložan građanskoj kontroli, što dovodi do većeg stepena informisanosti i uključenosti građana u proces donošenja odluka, te u konačnici i većem povjerenju građana u institucije vlasti i čitav javni sektor. Dodatna korist za građane sastoji se u tome što i njima proaktivno objavljivanje donosi uštede u vremenu i eventualnim troškovima vezanim za ostvarivanje prava na pristup informacijama, kao i u mogućnosti da te informacije dalje koriste, nadograđuju i stvaraju nove informacije od šire društvene koristi. Konačno, proaktivne mjere nužan su dio koncepta e-uprave, odnosno e-vlade koji potiče javni sektor na korištenje informaciono-komunikacione tehnologije, na djelotvornije pružanje i primanje javnih usluga, te podršku korisnicima ovih usluga.(3)

Da bi navedeno bilo omogućeno, potrebno je prije svega zakonski regulisati minimalni sadržaj informacija koji javna tijela moraju u kontinuitetu učiniti javno dostupnim, na lako pretraživ način.

Najprecizniji prijedlog standardizacije kategorija informacija koje je potrebno proaktivno objavljivati postavila je Helen Darbishire, vodeći svjetski stručnjak u domenu prava na pristup informacijama. (4) Taj predloženi standard obuhvata:

• institucionalne informacije (uključujući propise i informacije o nadležnostima),
• organizacijske informacije (uključujući informacije o osoblju i njihovim kontaktima),
• operativne informacije (javne politike, procedure, izvještaje i sl.),
• odluke i druge formalne akte (uz propratne dokumente),
• informacije o javnim uslugama (uključujući vodiče, formulare i dr.),
• budžetske informacije,
• informacije o sjednicama i sastancima otvorenim za javnost,
• informacije o procedurama donošenja odluka i mehanizmima učestvovanja javnosti u tim procedurama,
• informacije o subvencijama,
• informacije o javnim nabavkama,
• informacije o listama, registrima i bazama podataka u posjedu javnih tijela,
• publikacije i njihov cjenovnik,
• informacije o žalbenim postupcima i mehanizmima za rješavanje sporova,
• informacije o pravu na pristup informacijama (uz uputstva o podnošenju zahtjeva/žalbe i kontaktiranju službenika za informisanje),
• zapisnike parlamentarnih sjednica, te
• sudske odluke.

Osim vrste i sadržine, potrebno je takođe definisati standard kvaliteta objavljenih informacija, kako bi one bile ažurne, tačne, relevantne i razumljive široj javnosti. Dobre prakse idu i ka uspostavljanju centralnih registara infomacija i centralnih informacijsko-dokumentacijskih službi, kao potpore sistemu proaktivnog objavljivanja.(5)

Pored zakona o slobodi pristupa informacijama, u Bosni i Hercegovini postoje i drugi propisi koji propisuju i/ili preporučuju određene elemente proaktivnog objavljivanja određenih informacija, kao što su zakoni o budžetima, koji određuju objavljivanje određenih budžetskih informacija, ili propisi koji se odnose na održavanje službenih web stranica.

Tako Uputstvo o izradi i održavanju službenih internet stranica institucija Bosne i Hercegovine(6) definiše minimalne zahtjeve o sadržajima koje bi institucije trebale objaviti na svojim web stranicama. Ovi podacu su limitirani i svrstani su u nekoliko kategorija: podaci o instituciji, dokumenti, kontakt podaci, vijesti, aktuelnosti i linkovi. Značajno je da ovaj dokument preporučuje institucijama da na web stranicama predvide prostor za javne rasprave i za baze podataka iz njihove nadležnosti.

Najdetaljnije smjernice za razvoj web prezentacija, uniformisanost njihovog izgleda i objavljivanje podataka nalazi se u dokumentu Preporuke za izradu i održavanje web prezentacije institucija Republike Srpske.(7) Njime su definisane tri obavezne kategorije informacija koje moraju biti proaktivno objavljene: kontakt podaci, informacije o uslugama i aktivnostima, te zakonodavno-organizacioni okvir djelovanja. Pored toga, u dokumentu se navodi i osam kategorija informacija čije se objavljivanje preporučuju, a to su: informacije o budžetu i sredstvima rada institucije, informacije o njenim projektima, sprovođenju javnih rasprava, postupku podnošenja zahtjeva instituciji i ulaganja žalbi protiv njenih odluka, informacije o javnim nabavkama, baze podataka u nadležnosti institucije, linkovi ka prezentacijama značajnih institucija, kao i mogućnost dvosmjerne komunikacije (forumi, ankete).

Međutim, imajući u vidu međunarodne standarde, kao i druge sektorske zakone u BiH, može se zaključiti da bi informacije koje su preporučene za objavljivanje trebalo da budu obavezne, da na jedinstven i harmonizovan način obuhvataju sva javna tijela u Bosni i Hercegovini, što bi bilo omogućeno njihovim regulisanjem na zakonskom nivou, dok bi se podzakonskim aktima pojedina pitanja dodatno detaljno odredila.(8) Potrebu zakonskog regulisanja kategorija informacija koje se proaktivno objavljuju naglašavaju i rezultati istraživanja nevladinih organizacija u BiH, prema kojima se mnogi elementi proaktivnog objavljivanja koji se propisuju pomenutim uputstvima, ne primjenjuju u praksi.(9)

U dokumentu “Primjedbe na nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi pristupa informacijama” upućenom Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, Agencije za zaštitu ličnih/osobnih podataka u Bosni i Hercegovini, od 18.04.2013. godine, Agencija navodi manjkavosti važećeg Zakona o slobodi pristupa informacijama u odnosu na proaktivan pristup informacijama, pozivajući se na član 10. Konvencije 205 Vijeća Evrope koji propisuje da će nadležni javni organ, na vlastitu inicijativu i gdje je izvodljivo, preduzeti neophodne mjere da objelodani sadržaj javnih dokumenata, kada je to u interesu promovisanja transparentnosti i efikasnosti javne administracije, kao i podsticanja informisanog učešća javnosti u vezi sa pitanjima od javnog interesa.

Odredbe važećeg člana 20. Zakona o slobodi pristupa informacijama, prema kojima svaki javni organ objavljuje vodič o pristupu informacijama, indeks registar vrsta informacija, ne doprinose proaktivnom pristupu informacijama na adekvatan i potreban način. U pomenutom dokumentu, Agencija za zaštitu ličnih/osobnih podataka u BiH zaključuje da je “…radi pojednostavljivanja i smanjenja broja zahtjeva za pristup informacijama i sticanja povjerenja građana u organe države kojoj plaćaju poreze i druge dažbine, potrebno proširiti član 20. Zakona dodavanjem obaveze objavljivanja i drugih dokumenata, kao što su, na primjer, spisak zaposlenih u javnom organu i njihovo radno mjesto, spisak funkcionera i iznos njihovih primanja u vezi sa vršenjem javne funkcije, pojedinačne akte i ugovore o raspolaganju finansijskim sredstvima iz javnih prihoda, informaciju kojoj je po zahtjevu istog ili različitih podnosilaca zahtjeva odobren pristup informacijama tri ili više puta i slično.”(10)

U prilog argumentaciji potrebe za izmjenama i dopunama zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini neophodno je pomenuti i globalnu mulitilaternalnu inicijativu Partnerstvo za otvorenu vlast (eng. Open Government Partnership – OGP), iniciranu od strane predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Baraka Obame, 2009. godine. Bosna i Hercegovina je pristupila ovoj inicijativi septembra 2014. godine, kao 65. zemlja članica, slanjem pisma namjere za pristupanje.

Prihvatanjem vrijednosti i principa iz Deklaracije Partnerstva za otvorenu vlast, Bosna i Hercegovina je pokazala svoju posvećenost u četiri ključna područja, a to su:

1. Fiskalna transparentnost – Kriteriji procjene kvalificiranosti zasnivaju se na bodovanju objavljenih esencijalnih dokumenata – prijedloga budžeta i revizorskih izvještaja, te korištenju indikatora iz Indeksa otvorenosti budžeta za 2012. (Open Budget Index), a koje provodi International Budget Partnership.

2. Pristup informacijama – Podrazumijeva postojanje zakona o slobodi pristupa informacijama kao esencijalnog sredstva za postizanje ideje i praktične primjene otvorenosti vlasti.

3. Objavljivanje podataka o imovini javnih zvaničnika – podrazumijeva dostupnost podataka o imovini i prihodima izabranih zvaničnika, što je ključni preduslov za sprečavanje korupcije, te otvorenu i odgovornu vlast.

4. Uključenost građana – podrazumijeva otvorenost vlasti prema saradnji sa građanima i njihovom uključivanju u procese odlučivanja, a naročito u smislu zaštite osnovnih građanskih sloboda.

Usvajanjem predloženih izmjena i dopuna Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini, BiH će ostvaritit konkretne mjere u sva četiri navedena domena, kao što je u nastavku objašnjeno prema konkretnim članovima Zakona.

– Predloženim članom 1. uvodi se obaveza formiranja jedinstvenog portala na kome će trajno biti objavljivane sve relevantne informacije i/ili metapodaci i kojima raspolažu javna tijela u Bosni i Hercegovini, u smislu Zakona o slobodi pristupa informacijama. Ovaj model je predložen u skladu sa najboljim praksama zemalja u regionu (forma centralnog registra informacija propisana je u zakonima o pristupu informacijama Crne Gore, Hrvatske i Slovenije, pri čemu zakoni Crne Gore i Hrvatske propisuju, u glavnim crtama, i sadržinu centralnog registra), kao i drugih zemalja svijeta (SAD, Finska, Mađarska, Meksiko i druge). Konkretne korake u ovom domenu, u praktičnom smislu, već su preduzele institucije Republike Srpske aprila 2015. godine, najavivši da bi u narednih nekoliko mjeseci, u okviru programa “Otvorena Vlada”, trebalo da bude osposobljen portal, kao podkomponenta portala e-Srpska, na kojem će biti objavljivani svi relevantni podaci kojima raspolaže Vlada Republike Srpske. Po ovom modelu bi trebalo organizovati i objavljivanje informacija za sva javna tijela na svim administrativnim nivoima u Bosni i Hercegovini.

– Predloženim članom 2. uvode se slijedeće izmjene člana 20. (Obaveze objavljivanja i dostavljanja) Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH, radi usklađivanja sa prethodno opisanim međunarodnim propisima, standardima i dobrim praksama, te harmonizovanja i podizanja na viši nivo već postojećih propisa u Bosni i Hercegovini:

• konkretizuje se obaveza objavljivanja informacija i na internet stranicama javnih tijela, te na Centralnom portalu javnih dokumenata;
• U članu 20. stav 1. tačka d) predviđaju se obaveze proaktivnog objavljivanja detaljnih institucionalnih informacija, uključujući propise i druge informacije koje se odnose na njihovo područje rada, organizacionu strukturu sa imenima rukovodećeg kadra i kontakt podacima, u cilju potpunijeg informisanja građana o djelokrugu rada, pravima, obavezama i odgovornostima javnih tijela i lica na koja se ovi propisi takođe odnose, što je u skladu sa prethodno elaboriranim standardima i praksama, a što je važećim zakonom tek djelimično predviđeno i to samo kao sastavni dio godišnjeg izvještaja javnih organa;
• Uvođenjem novih tačaka e) i f) predviđaju se obaveze pravovremenog proaktivnog objavljivanja i drugih kategorija informacija koje su trenutno predviđene samo kao sastavni dio godišnjeg izvještaja javnih organa koji se podnosi i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine (finansijski poslovi, predloženi budžet i godišnji finansijski izvještaj) i dodaju se drugi relevantni dokumenti kao što su godišnji planovi, programi, strategije, izvještaji o radu i drugi.
• Uvođenjem novih tačaka g) i h) u član 20. stav 1. uvodi se obaveza objavljivanja javnim tijelima nacrta zakona, drugih propisa i opštih akata koje donose, u svrhu savjetovanja sa javnošću, kao i drugih akata koje donose, a kojima se utiče na interese korisnika, s razlozima za njihovo donošenje;
• Uvođenjem tačke i) u član 20. uvodi se obaveza objavljivanja integralnih zapisnika i zaključaka sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službenih dokumenata usvojenih na tim sjednicama, kao i informacija o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti ;
• Predloženom novom tačkom j) u članu 20. ZoSPI-ja predviđa se obaveza objavljivanja listi, registara i baza podataka u posjedu javnih organa;
• Predloženim novim tačkama k) i l) u članu 20. uvode se obaveze objavljivanja konkretnih informacija koji se odnose na fiskalnu transparentnost, naročito na forme i načine trošenja budžetskog novca, čime će u velikoj mjeri biti unapređena kontrola javnih prihoda i rashoda i posledično finansijska odgovornost javnih tijela. Ovo bi dovelo i do značajnih pomaka u prevenciji i blagovremenom otkrivanju korupcije;
• Predloženom tačkom m) člana 20. propisuje se obaveza objavljivanja informacija koje su tražene više od tri puta. Time se zadovoljava interes javnosti da ima olakšan pristup informacijama za kojima postoji interesovanje, kao i javnim organima kojima je ekonomičnije i efikasnije da objave tražene informacije nego da nastave da postupaju pojedinačno po istim zahtjevima za informacijama.
• Dodavanjem novih stavova 2. i 3. u član 20. uvodi se standard kvaliteta objavljenih informacija, kako bi one bile ažurne, potpune, tačne, relevantne i razumljive široj javnosti.

– Predloženim članom 3. uvodi se novi član 20.a. (Objavljivanje dokumenata u svrhu savjetovanja sa javnošću) kojim se podrobnije definišu obaveze javnih tijela vezane za konsultacije sa javnošću u procesu donošenja odluka, na način da se javnost blagovremeno informiše o planu normativnih aktivnosti i javnih rasprava o nacrtima zakona i drugih propisa institucija, da joj se blagovremeno i transparentno omogući da učestvuje u procesu kreiranja javnih politika i propisa, te da joj se omogući uvid u konačna rješenja, odnosno razloge prihvatanja ili neprihvatanja pojedinih predloga i sugestija. Ovakav vid saradnje sa građanima i njihovog uključivanju u procese odlučivanja osnovni je preduslov funkcionisanja svakog demokratskog društva.

– Predloženim članom 4. mijenja se član 22.a Zakona (Novčane kazne za prekršae), na način da se već predviđene kazne za nadležne javne organe i odgovorna lica u njima zbog neobjavljivanja informacija sadržanih u postojećem članu 20. Zakona predviđaju i za predložene nove odredbe člana 20. Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Herceogivni, sadržane u ovom prijedlogu za izmjenama i dopunama Zakona.

3. Finansijska sredstva za provedbu Zakona

Za provođenje ovog zakona nisu potrebna dodatna finansijska sredstva.

 

---

(1) Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini, Službeni glasnik BiH 28/00, 45/06, 102/09, 62/11 i 100/13; Zakon o slobodi pristupa informacijama u Federaciji Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije BiH 32/01 i 48/11; Zakon o slobodi pristupa informacijama”, Službeni glasnik Republike Srpske 20/01.
(2) Aleksandra Martinović, Unapređenje sistema Nacionalnog integriteta u BiH, Transparency International BiH, 2013, str. 15-23
(3) Alen Rajko, Proaktivna transparentnost u Bosni i Hercegovini: Stanje i perspektive u svjetlu međunarodnih standarda i komparativnih rješenja, u izdanju Centra za društvena istraživanja Analitika
(4) Helen Darbishire, Proactive Transparency: The Future of the Right to Information?: A Review of Standards, Challenges and Opportunities (Washington: World Bank Institute, 2011), str. 21−22.
(5) Alen Rajko, Proaktivna transparentnost u Bosni i Hercegovini: Stanje i perspektive u svjetlu međunarodnih standarda i komparativnih rješenja, u izdanju Centra za društvena istraživanja Analitika
(6) Uputstvo o izradi i održavanju službenih internet stranica institucija Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 21/09.
(7) Agencija za informaciono društvo Republike Srpske, Preporuke za izradu i održavanje web prezentacije institucija Republike Srpske
(8) U prilog argumentacije vidjeti i Nevena Ršumović, Tarik Jusić, Amar Numanović. Javne institucije i internet: politike i prakse u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Centar za društvena istraživanja Analitika, 2015.
(9) Denis Telić i Asmir Ćilimković, Javnost rada vlada i parlamenata u BiH: službene Web stranice institucija kao efikasan alat za pružanje informacija, Tuzla: Centri civilnih inicijativa, 2014
(10) Agencija za zaštitu ličnih/osobnih podataka u Bosni i Hercegovini, Primjedbe na nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi pristupa informacijama, Sarajevo, 18.04.2013.